I o tome treba pričati. Potaknuta jednom slikom na fejsu gdje starica donosi drva u kuću i porukom ispod tipa spavaj sine majka će,.. kao i komentarima u vidu oni su uvijek naši sinovi imali i četrdeset godina,, sjetih se nekih scena i nekih priča iz susjedstva.Da to su isto majke,..ali zamislite samo činjenicu da majka traži sinu posao a on
debelo zagazio u četrdesete.. pa se pitam tko je tu normalan,,Ili onaj poznati obrazac ,, sin jedinac,, snaha nikakva,, ma bila sam anđeo a zašto?Samo zato jer majka izigrava ulogu žrtve, zarobila svog jedinca od rođenja živi mjesto njega njegov život, određuje mu svaki korak, kuha mu mazi ga a on ne zna da je u krletci poput ptice podrezanih krila i da mu je uzalud svako koprcanje.. .neće se nikad osloboditi.Neki dan kod moje frizerke slušam sličnu priču zapravo još goru. Iznenada ulazi mladić od nekih dvadeset sedam godina i daje frizerki četiri kune da mu skuha kavu na automatu. Vidjela sam odmah da je mladić psihički bolestan ,Kad je na jedvite jade otišao,, slušam verziju iz frizerkinih usta.Žena je mlada ,skoro udata a on uporno dolazi ,jednom ju je skoro fizički napao pa kad je sama ponekad se i zaključa,, jer ne zna kako će se stvari odigrati.Verzija priče njegove majke je sasvim suprotna,,dobar je on.., što ne bi na njega pripazila..,dok ja odvedem psa u šetnju. A dijete nosilo pelene do osam godina.. .žena svjesno zatvorila oči pred stvarnošću i umjesto da ga na vrijeme liječi ona staje u obranu??Zato se zapitam , iako sam i sama majka,,neka majčinske ljubavi i ona je stvarno sveta… ali ne radimo od vlastite djece invalide… i to je ono strašno što se dešava, tu gdje zapravo nema krivaca ni žrtava…ili svi na kraju postaju žrtve??
